Sa vip.hr
SUPER CUP
Našoj javnosti najzanimljiviji je bio, to jest bolje reći - trebao je biti, Super Cup, natjecanje u kojem sudjeluju vozači iz zemalja bivše Jugoslavije u automobilima klase ST, a kao jedini hrvatski predstavnik kontroverzni Marin Čolak s Audijem A4. No, već na subotnjem treningu Čolak je imao očitih problema s automobilom koji je svima okupljenima parao uši nepravilnim radom na 2, 3 a tek povremeno sva 4 cilindra. Usprkos tome Čolak je do kraja treninga ostao na stazi pokušavajući postići kakvo-takvo vrijeme te na kraju ostvario 6. (od 9) startnu poziciju. Prema informacijama koje smo dobili od Čolakove prateće ekipe problem je bio u upravljačkoj jedinici (elektronici) motora ali je problem trebao do nedjeljne utrke biti riješen. Velikih je problema imao i jedini slovenski predstavnik Enes Draganovič (BMW 320) te su izgledi za nedjeljne utrke bili da će publika moći pratiti interno natjecanje vozača iz SiCG.

Najbolja vremena na treningu ostvarili su redom Crnogorci. Najbrži je bio Franjo Kunčer (Audi A4), inače veteran i specijalist za brdske utrke, našoj (mlađoj) publici najpoznatiji po fantastičnoj vožnji lani u Buzetu, kada je s istim automobilom deklasirao većinu naših domaćih vozača u sličnim automobilima. Druga startna pozicija pripala je Milovanu Vesniću (Opel Vectra), sinu nekada vrlo uspješnog Miluna Vesnića dok je treću zauzeo Goran Asanović (Audi A4) vrlo kalkuliranim pristupom. Asanović je naime prvi dio treninga vozio sam no nije uspijevao postići bolje vrijeme od 6., a tada je pustio Kunčera da ga prođe te ga do kraja treninga pratio i uz na taj način 'posuđene' putanje i točke kočenja ostvario znatno bolji rezultat. Najbliži prvoj trojici bio je Andrej Kolundžić (Honda Accord) dok je ostatak mogao samo statirati s više od 1,5 sekundi zaostatka po krugu.

Start prve nedjeljne utrke donio je prvo neugodno iznenađenje - Marin Čolak nije uspio osposobiti svoj automobil kao niti vozač iz SiCG Komnenović čiji je Peugeot 406 ostao bespomoćno stajati na prikolici u parku vozača. Broj natjecatelja time je spao na 7. Kao što je bilo i očekivano Franjo Kunčer je poveo utrku koja se nakon svega nekoliko krugova pretvorila u uspavanku. Naime, svi su vozili 'svoju utrku' na sigurnoj udaljenosti od pratitelja, uz poneki zanimljivi dvoboj na začelju. No, u posljednjoj trećini Kunčerov automobil počeo je ispuštati čudne dimne signale, da bi svega dva kruga prije kraja stao i tako prepustio pobjedu Asanoviću koji je još na startu uspio preteći Vesnića.
Time je poredak nakon prve utrke bio - Asanović, Vesnić, Kolundžić.
Na startu druge utrke pojavilo se svega 6 automobila jer osim Kunčera nije startao niti petoplasirani iz prve utrke, Milenko Vuković (Alfa Romeo 155). Asanović je na startu poveo no čini se da je ovo bio ukleti vikend za Audije jer je i njegov automobil otkazao nakon svega 3 kruga. Pobjedu je tako u skraćenoj utrci (trajala je svega 12 minuta!?) odnio Milun Vesnić ispred Andreja Kolundžića i Zorana Timotića (BMW 320).

Nakon odgledanog teško je imati visoko mišljenje o tako pompozno najavljivanom Super Cup-u. Vrlo mali, gotovo otužan broj automobila, isključivo vozači iz SiCG uz jednog slovenskog i jednog hrvatskog (uz to kažnjenog od matičnog saveza) vozača, automobili koji su očito dobrano isluženi i nepouzdani, krajnje neorganizirano medijsko, sponzorsko i bilo kakvo drugo praćenje. Sve skupa preduvjeti za kratak vijek i brz zaborav ovog, za naše podneblje ipak, megalomanskog projekta.
Neminovno se postavlja pitanje - ako se već htjelo napraviti atraktivno regionalno natjecanje koje će privući vozače, sponzore i prije svega interes javnosti, nije li se moglo napraviti jeftinije, masovnije i atraktivnije natjecanje? Vozačima je svakako veća motivacija natjecati se u široj konkurenciji, sponzorima je interesantnije financirati projekt koji je kvalitetno popraćen, a publici je svejedno ide li automobil po krugu 3 sekunde brže ili sporije ako imaju 'svoje' za bodriti i gledati.