Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se. Kada je postalo jasno da ćemo se uzeti, odlučila sam da prestanem da jedem pasulj. Nekoliko mjeseci kasnije, na moj rođendan, pokvario mi se auto dok sam se vraćala kući s posla. S obzirom da sam živjela na selu, pozvala sam muža i rekla mu da ću kasniti, jer sam morala da odpješačim kući. Idući tako, uz put sam naišla na jednu malu krčmu iz koje se širio miris pasulja i ja jednostavno nisam mogla da odolim. Pošto sam imala pred sobom da prepješačim još milje i milje, pretpostavila sam da ću se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kući. Ušla sam u krčmu i za čas posla sam "sredila" tri porcije pasulja. Kada sam nastavila da pješačim, potrudila sam se da oslobodim sav gas. Kada sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi i veselo je rekao:
- "Draga, imam iznenađenje za večeru!"
Zatim mi je stavio povez preko očiju i odveo me do stolice za stolom za večeravanje. Sjela sam, i baš kad je htio da mi skine povez, zazvonio je telefon. Natjerao me je da mu obećam da neću dirati povez dok se ne vrati, i otišao da se javi. Pasulj koji sam pojela je još uvijek radio i pritisak je postao nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muž ne vrati, nagela se na jednu stranu i 'pustila' jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdio kao kada kamion s đubrivom, prolazeći pored pilane, pregazi tvora. Uzela sam salvetu s krila i žustro oduvala smrad. Zatim sam se nagela na drugu stranu i odvalila još tri. Smrad je bio gori nego kad skuhaš kupus. Načulivši uši na telefonski razgovor u susjednoj sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona označilo kraj moje slobode, učinila sam još nekoliko brzih kružnih pokreta salvetom da razduvam sve, vratila salvetu na krilo i uz osjećaj zadovoljstva i olakšanja, spustila ruke na krilo.
Lice mi je sigurno odavalo najneviniji mogući izraz kada se moj muž vratio i izvinuo što se tako dugo zadržao. Pitao me jesam li virila a ja sam ga uvjerila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sjedili za stolom u glas su uzviknuli:
- "Sretan rođendan!"
Pala sam u nesvjest.

prilicno star tekst ali je dobar.
Kad sam prvi put citao, suze me oblile od smijeha!

joj ocam ovo je za samoubistva.

hahaha, aaaj sto se ismija...ovo isto ono u kolima kad treba prne dok je on obilazio do vozacevih vrata, a nazad sjedili njegovi otac i mati...

Ne mogu da vjerujem, odavno se nisam slađe nasmijao.

hehehe
nije lose, nije lose...

do bola

UuuUUu ovo je bilo jako ... ismijo sam se ko nikad.. xD xD.. nije normalno....