Lamborghini Countach – punokrvni sportaš
Nakon što je s Miurom napravio pravu revoluciju u načinu izgradnje sportskog automobila (središnje postavljen motor) i njome stvorio preteču današnjih supersportskih automobila, krajem 60-ih Ferruccio Lamborghini odlučio je stvoriti njenog nasljednika. Ferruccio je dao jasne upute kakav nasljednik mora biti: motor (V12, naravno) mora biti postavljen središnje iza sjedala, šasija aluminijska, a brzine veće od 320 km/h. Marcello Gandini koji je napravio pravo remek-djelo s Miurom, zasluženo je dobio povjerenje i za novi Lamborghini. Za šasiju je bio zadužen Paolo Stanzini koji se ranijih godina proslavio u Maseratiju.
Lamborghini Countach predstavljen je kao studija daleke 1971 godine na salonu automobila u Ženevi. Baš kao nekad pred Miurom, publika je i tada zanijemila. «Svemirski» izgled niskog sportskog automobila nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Umjesto dotadašnjih karakterističnih zaobljenih linija, na Countachu su prevladavale skladne ravne linije s kojima je Gandini gotovo nadmašio samog sebe. Najupečatljivija su bila tada prvi puta viđena vrata koja su se otvarala prema gore («škarice» - od tada zaštitni znak Lamborghinija). Nakon reakcija posjetitelja salona svima je bilo jasno da će Countach iz faze studije ubrzo preći u proizvodnju.


1974 godine, također na ženevskom salonu automobila, predstavljena je i konačna verzija najsportskijeg automobila toga doba, pod nazivom Countach LP400. Oduševljenje prototipom nastavljeno je i kod gotove verzije jer Countach nije izgubio niti jedan detalj koji je obilježavao prototip. Naprotiv, iza bočnih prozorčića nadodani su ispupčeni usisnici zraka koji su hladili motor, kočnice i putnike. Uz spomenuta vrata, Countach je obilovao i drugim detaljima poput originalno riješenih prednjih svjetala gdje su žmigavci i pozicije bili ispod prozirne plastike, dok su iznad njih bila ugrađena svjetla na podizanje. Tu su još bili trokutasti otvori na bokovima, rešetke iza gornjih usisnika zraka... Interijer su krasile ravne linije, pred vozačem se nalazilo šest instrumenata, a u oči su odmah upadala kožna sjedala koja su se po položaju tijela u njima prije trebala nazivati ležaljkama. Zbog sitnog i visoko postavljenog stražnjeg prozora Countach je bio vrlo «interesantan» kada se trebalo voziti u natrag. Najlakše je bilo otvoriti vrata, sjesti na debeli prag i nagnuti se kako bi se vidjelo kuda voziti (!) Što se motora tiče, Ferruccio je htio da se od početka ugrađuje 5-litreni V12, ali zbog čestih problema tijekom testiranja, umjesto njega ugrađivao se provjereni, već poznati iz Miure, 4-litreni V12. Snaga od 375 konja, pri tada nevjerojatno visokih 8 tisuća okretaja u minuti, bila je itekako respektabilna brojka, no Countach koji je od 0-100 km/h stizao za 5,7 sekundi, nikako nije mogao do priželjkivane brojke preko 300 km/h. U svojoj prvoj verziji (LP400 – «Longitudinale Posteriore» i obujam motora) koja se proizvodila do 1978 godine, Countach je išao najviše 280 km/h. Mjenjačka je kutija zbog postizanja što bolje stabilnosti automobila bila postavljena ispred motora, u tunelu između vozača i suvozača. Zanimljivo je kako se do tada Countach nalazio na 14-colnim kotačima (!!!) Razlog tomu je ležao u činjenici da je tek tada Pirelli uspio razviti gumu P7, koja je bila predviđena za Countach još u vrijeme njegovog razvoja. Do te 1978 godine proizvedeno je tek 150-ak Countacha, no slijede bolja vremena..
Vlasnik tadašnjeg «Wolf F1» tima, Walter Wolf (rođeni Mariborac) bio je i suvlasnik Lamborghinija, pa uz pomoć njegovog novca Countach prolazi prve «kozmetičke» zahvate (LP400S). Pirelli P7 gume širine 345 mm. bile su najšire gume koje su se ikada ugrađivale te je zato i okvir guma na karoseriji morao proći kroz potpuni redizajn. Od tada Countach ima proširene blatobrane i deblje branike koji su mu dali dodatnu dozu «brutalnosti», a tko je htio još atraktivniju jurilicu mogao je naručiti i veliki stražnji spojler. U ovoj verziji pojavljuju se i felge masivnog izgleda s pet okruglih otvora koji su do danas još jedan od Lamborghinijevih obilježja. Zbog većih zahvata ispod lima Wolf je dao slavnome Dallari (revolucionarna šasija od Miure) da iznova konstruira cijelu šasiju. Nakon prerade, Countach je na zadovoljstvo ljubitelja Lamborghinija bio upravljiviji, ali kako je bio otežan za 145 kg, bio je i sporiji za nekih 20-ak km/h jer Wolf nije htio jačati motor. Njegova se verzija do 1981 godine proizvela u oko 240 primjeraka.


Sljedeći korak u Lamborghiniju bio je ugradnja većeg motora u Countach, pa 1982 godine stiže verzija LP500S ( na američkom tržištu LP5000S). Ipak, motor nije razvijao veću snagu od 375 konja, ovoga puta pri maksimalnih 7.500 o/min. Novi motor nije omogućio bolja ubrzanja, no najveća brzina povećana je za 15 km/h.

Nakon deset godina proizvodnje, 1984 godine Countach dobiva svoju prvu pravu konkurenciju u obliku Ferrari Testarosse (390 KS, 5,2 s 0-100 km/h, 285 km/h). To je natjeralo Lamborghinijeve inženjere da se ozbiljno potrude oko motora. Sljedeće godine uzvraćaju Ferrariju udarac s verzijom LP5000QV («Quattro Valvole» - 4 ventila po cilindru) koja je imala motor povećan na 5,2 litre. Pri 7000 o/min. razvijala se snaga od 455 konja što je bilo dovoljno za ubrzanje od 5 sekundi i (napokon) ravno 300 km/h najveće brzine. Testarossa je pobijeđena..


Zadnju «evoluciju» Countach je doživio 1988 godine kada LP5000QV zamjenjuje verzija naziva «Anniversary». Naime, te godine se slavilo 25 godina od osnivanja Lamborghinija kao proizvođača automobila. Tada je Chrysler bio vlasnik Lamborghinija, pa ne čudi što su «razmaženi» Amerikanci Countachu podarili električna sjedala i prozore. Izvana male izmjene su doživjeli usisnici zraka (od tada rešetkasti gornji) i spojleri. Ipak, Countach se nije mogao više boriti s glavnim (i jedinim) konkurentom, Ferrarijem a krajem osamdesetih F40 preuzima titulu najboljeg supersportaša.
1990 godine, nakon punih 16 godina proizveden je i posljednji Countach. Ukupno ih je proizvedeno oko dvije tisuće od čega dvije trećine otpada na verzije LP5000QV i Anniversary. Iste godine predstavljen je Diablo i jedna legenda je zamijenila drugu.
Text - www.autoweb.hr