Na adresu redakcije PunGas.com stigao je mail (nepotpisan) sa tekstom kojeg prenosimo u cijelosti. Napominjem da ovaj tekst nije pisao niko od clanova redakcije PunGas.com nego da je to misljenje posjetioca nase stranice, koji nam je poslao ovaj tekst.
U potpunsti se ogradjujemo od ovog teksta, ali s obzirom na slobodu govora, i pravo na misljenje, objavljujemo ga na forumu:
Mi smo šampioni--
Na kraju ovogodišnje BH automobiliske sezone vozače- takmičare trese dilema ko je bolji vozač. Onaj koji je od četiri trke na tri bio prvi i na jednoj odustao, ili pak onaj koji je na tim istim trkama bio tri puta drugi i jednom prvi. Da se nepotrebna dilema prvo pojavi a potom preraste u skandal, pobrinulo se stručno tijelo vrhovnog sportskog automobilističkog autoriteta u BiH. Apsurdnost situacije upotpunjuje odluka prema kojoj će arbitražu, umjesto stručnog, donijeti političko tijelo BIHAMK-a. No to je samo vrh ledenog brijega, muke BH automobilista su dugotrajnije, ozbiljnije i dublje. Samo korjenite promjene u ovoj automobilskoj asocijaciji mogu spriječiti da se kontrolisani samrtnički ropac automobilizma nastavi i u slijedećim sezonama.
Tri-četiri puta godišnje na našim drumovima smo u prilici sresti karavanu trkaćih automobila Bosanskohercegovačkog automobilskog prvenstva. Niti je BH prvenstvo svjetske razine, niti automobili koji na njemu nastupaju imaju snagu i glamur koji viđate u svijetu. No dali ste se ikada zapitali, koliko zapravo košta ta ergela sa oko 10 000 konjskih snaga. Šezdesetak takmičarskih automobila, od kojih su najskuplji plaćani preko sedamdeset hiljada, pa sve do ''sprava'' iz kućnih radionica za čije je prilagođavanje za trke potrošeno pet-šest hiljada maraka, vrijede zbirno bar 600 000 KM. Na ovu potcjenjenu vrijednost takmičarske flote, dodajte sigurnosnu opremu svakog takmičara - 10 % od prethodne svote, pa potom transportna sredstva - prikolice i vučna vozila i na kraju prateća servisna i trening vozila.
Pogledate li sad iz ovog aspekta tu automobilsku ''kastu'', neintrigira li vas ko je čini?
U tom šarolikom društvu od akademski obrazovanih pa do zanatlija uglavnom ne nalaze se oni koje zovemo ekstremno.Većina tih ljudi, gotovo ovisnika o automobilizmu, kojima je umjesto heroina u krv ubrizgan benzin pripada grupaciji uspješnih maloprivrednika. I uglavnom im je jedini porok ili strast, ovisi ko i kako to gleda, ljubav prema brzinama. Pa šta kočta, nek se plati. A plaća se sve, od članarine BIHAMK-u, licenci za nastupe, specijalističkog sistematskog ljekarskog pregleda, prijave za takmičenje, troškova prevoza i smještaja, goriva, opravki ....
Već letimičan pogled na tu skupinu daje općenito profil ljudi koji znaju šta hoće, i znaju i imaju većinu preduslova da ostvare sebi zadate ciljeve. Stoga je zaprepaštujuće kako takva jedna skupina ljudi može sebi dopustiti da im godinama od najvažnijeg sporednog zanimanja, ljudi zalutali u automobilizam prave palanački cirkus. Takmičarima cirkus, publici tragediju, auto moto i karting sportu višegodišnju stagnaciju. Definitivno jedini segment koji u BH automobilizmu funkcioniše jesu takmičari. Samo zahvaljujući njihovim naporima, upornošću te savjesnim i odgovornim pristupu takmičenju, automobilske trke u ovoj zemlji teku i još uvijek ih prati prosječno oko 5000 gledalaca.
Taj cirkus, ta tragedija koja sili Bosanskohercegovačke automobiliste na poniženja, pa konsekventno tome i na samoodricanje od učešća u ovom sportu, ima svoje ime i funkcije. Menadžer udruženja građana - dakle kapo tuti kapo BIHAMK-a, od 1992 godine je Elmedin Bajramović. Po potrebi mandata nekad je direktor, nekad je sekretar, nekad generalni sekretar, ali na svim tim funkcijama dužnost mu je da učestvuje u profiliranju i sprovođenju akcija čiji je cilj razvoj auto moto i karting sporta. / O ostalim duznostima i nadležnostima neka ga priupita julian brighvite - buduli se ikad odlučio da provjere gdje svake godine ode oko četiri miliona maraka, ubranih od poreskih obveznika. /
No, kako su organizacijske sposobnosti Menadžera dostatne za vođenje seoske olimpijade njegov stvarni decenijski rad na čelnoj poziciji u BIHAMK-u protekao je u utvrđivanju vlastite stolice, učvršćujući je stvaranjem sebi što odanijeg i što nesposobnijeg kadrovskog okruženja. Stoga o automobilistima brine i zastupa ih u Upravnom odboru BIHAMK-a Ozren Božanović, koji o automobilizmu zna taman toliko da će staviti svoj potpis na Pravilnik u čijem tekstu stoji - da u odlučivanju o prekidu trke može se uključiti safeti car. Biser iz niza bisera u Pravilniku, koji je zdravorazumskom logikom morao eliminisati, /safeti car je automobil - dakle stvar, kojoj nije svojstveno da odlučuje/, pa stoga nikoga netreba čuditi što se u poglavljima Pravilnika kojima se regulišu specifične automobilističke situacije nalaze gluposti koje se u krajnjem slučaju obijaju o glavu vozača. Istini za volju, većina ovih pisanija nije njegovo djelo već su to djela novinarskog eksperta za četiri točka, kuplung i šasiju, no taj podatak ne amnestira Božanovića ni za jedan jedini djelić. I on je poput svog kapo-a izabrao između poltronstva i stručnosti onog koji će mu se uvlačiti u otvor na tijelu. Iz tako koncipiranog vrhovnog sportskog autoriteta za automobilizmu u BiH, nemoguće je i očekivati bilo šta bolje i kvalitetnije.
Ponaosob da shvate da auto moto sport ima tržišnu perspektivu i da je u toj orijentaciji njegova perspektiva. Na zadnjoj trci BH prvenstva održanoj u Posušju / a takav je odnos i na ostalim trkama/ odnosno na široj toj regiji, tokom četiri dana treninga i trke cjelokupna automobilistička karavana morala je potrošiti i potrošila je najmanje 100 000 maraka. Dodajmo ovom faktu i podatak da cijena organizacija brdske trke nebi trebala premašiti 20 000 KM, i na stolu su vam svi podaci koji vam govore o stvarnim mogućnostima u ovom sportu. A takmičari, definitivno, jedino što očekuju od svog udruženja jesu takmičenja. Kada bi BIHAMK bio zainteresovan i kada bi bio u stanju kreirati sezonu sa sedam do deset trka, ponaosob ukoliko bi neke od njih imale međunarodni status, automobilizam bi vrlo brzo bio među boljim reprezentima naše zemlje.
Realnost je da većinu klubova koji razvijaju vrhunski auto sport karakteriše malobrojnost. /ove godine rekorder je najtrofejniji BH klub, SAKS - četiri člana/ Prema statutu Udruženja građana pravo i mogućnost klubova da učestvuju u radu Konferencije /skupstine/ BIHAMK-a, odnosno samim tim i u radu na kreiranju politike BIHAMK-a, zavisno je, uglavnom, od brojnosti članstva. U takovoj poziciji glasovi klubova koji su okupili kvalitetan takmičarski pa i funkcionerski kadar /saks,sork,tehnosint, 4x4, verano, optima, samk, moto hota, ljubuski/, i koji su suštinski nosioci auto sporta, nečuju se na mjestu gdje se kroji i provodi razvojna i politika.
Kratkoročno gledano - Mogući pomak koji bi za slijedeću sezonu obezbjedio takmičarima precizan kalendar trka i validnu garanciju da će one biti održane - možda bi se mogao dobiti zajedničkim istupom svih takmičara i iskrenih im simpatizera na Konferenciji /Skupštinu/ BIHAMK-a, koja bi se trebala održati do konca ove godine. Konferencija /skupština/ udruženja građana, barem do sada je bila javna, i tu bi potkrijepljeni svojom brojčanošću a prije svega opravdanim zahtjevom takmičari mogli biti saslušani i uslišani.
Dugoročno gledano - Kako je nerealno očekivati da bi u sadašnjoj skupštinskoj konstalaciji snaga mogla se izdejstvovati promjena nesposobnog menadžmenta koji između ostalih zala kroji i kapu automobilistima, ostaje jedina mogućnost da se jačanjem članstva u klubovima posvećenim auto moto i karting sportu dosegnu mjesta u konferenciji/skupštini te se kroz odlukle legalnih organa stvore uslovi i okruženje koje ce se moći izborit za menadžment koji će se kvalitetno i stručno odnositi i nositi sa postavljenim izazovima razvoja auto moto i karting sporta..
Menadžer, čije su ambicije da kroz tri četiri sklepane trke opravdava društveni rad udruženja i pod čijom su dirigentskom palicom propale ili tavore sestrinske firme / Bihamk rent a car, Bihamk tours.../ koje bi iz svog profita trebale da obezbjede dio sredstava za rad neprofitnog dijela udruženja, odavno je zaslužio da ode.