Sike bilo bi dobro ako mozes da potrazis slicnu pricu za Ladu i ostale Ruse to bi tek bila drama....

Dvije rijeci:
alfa romeo 8)

Alfa Romeo

Eh da, što reći za dizajn talijanskih automobila koji mnogima znače puno više od samih automobila? Pa ništa drugo nego ono što je. Bez obzira na sve (ne)kvalitete Alfa Romeo je oduvijek imao jedne od najljepših automobila u klasi. Naravno, svako pravilo ima i iznimku, pa je tako Alfa i vlasnik jednog od najružnijih automobila u povijesti (Alfa + Nissan = ARNA – pisao).
Kod ovih osvrta na dizajn neću ići u (pre)daleku prošlost. Pisat ću o automobilima svakog proizvođača nastalih od unatrag nekih 10-15 godina, pa do danas.
I kako su onda izgledale Alfe prije nekih 10-15 godina?



Modeli 33, 75 i 164 su u svoje vrijeme svakako bili među ljepšima u klasi. No dobro, nakon pojave agresivne, kockaste155-ice 75-ica je izgledala i više nego jadno. Oštre, uglate linije prešle su i na manju 145-icu koja je dobila i «guzatu» sestru, 146-icu.





Tako je prva polovica 90-ih u dizajnerskom smislu u Alfi bila kockasta, ali čak i u tako običan, nezahvalan oblik Talijani su, kako samo oni znaju, uspjeli unijeti šarm. U to doba najekstremnija kockasta Alfa bio je atraktivan, maloserijski Zagatov model SZ/RZ.



Ipak, usprkos novim kockastim modelima, što zbog tradicije, što zbog nedostatka novca, Alfa je u paleti imala i tada već kultni Spider koji je korijene vukao još od «diplomčevog» Duetta.
Od 33-ojke i velike 164-orke počelo je sa uskim stražnjim svjetlima. Atraktivno rješenje koje, zanimljivo, dugo vremena nitko nije pratio.
Takva svjetla nastavljena su i na modelima 145/146, a danas svi dobro znamo da su ona jedan od trade-markova Alfinih modela. Najvažniji trade-mark Alfe je, dakako, trokut sa znakom tvrtke na prednjoj masci. Dugo se poznati trokut nije dovoljno isticao. Kod 155-ice jedva da se i vidio, a kod 145/146-ice bezuspješno ga se pokušavalo istaknuti oblikovanjem maske prema njemu. Tek je Walter de Silva na radost mnogih taj trokut uspio vratiti u prvi plan. I ne samo trokut. Uz pomoć svojih «trikova», te naravno ogromnog talenta, kako za detalje, tako i za cjelinu, uspio je izdizajnirati automobil koji će zauvijek biti obilježen kao jedan od najljepših automobila svih vremena.



Kad se uzme u obzir doba u kojem je 156-ica nastala jasno je da je takav epitet još vrijedniji. Nakon dinamične 156-ice valovitih linija stigli su i nasljednici kockastih i tada već vizualno prastarih modela 164 i 145/146 – 166 i 147. Na velikoj 166-ici sve je bilo odlično pogođeno. Sve osim onog najvažnijeg – prednjeg dijela, točnije, onog najvažnijeg na prednjem dijelu – svjetala. Da, možda su se minijaturna svjetla Talijanima učinila zgodnim detaljem, ali većini ona nisu sjela. Pa mnogi auti imali su veće maglenke od tih svjetala ! Redizajnom dojam je bitno poboljšan.



Kompaktna 147-ica još je jedno malo remek-djelo Waltera de Silve. Iako je stražnji branik mogao biti još malo spušten (previše se vidi ispušni lonac!), pogledom na prednji dio sve se zaboravlja. Taj dio je jednostavno prelijep. Uz to što je povećan, poprečnim letvicama trokut je još više stiliziran, a svjetla «sa suzom» pokrenula su nove trendove u auto-dizajnu. (Chrysler, Subaru, VW)



Samo da se malo dotaknem i dizajna interijera. Što reći nego lijepo, ljepše, najljepše. Tu Alfa (mislim na još uvijek akutalne 147, 156 i 166) nema konkurencije.





Ah, ne smijem zaboraviti ni prelijepi GTV i njegovu bezkrovnu izvedbu Spider koja je zamijenila «fosilnog» prethodnika. Klinasti oblik sa visokim, crtom presječenim bokovima, dva para malih okruglih svjetala naprijed, te crvena «crta» straga ... ma, još jedna Alfa za muzej moderne umjetnosti. Jednostavna, a opet genijalna. To je ono što se u dizajnu posebno cijeni. To je ono što se u dizajnu teško postiže.
A kako izgledaju najnovije Alfe? Slavnog De Silve više nema, ali može se i bez njega.



To je prvo najavila konceptna Brera koju su odmah pri predstavljanju mnogi prozvali (još) jednim od najljepših automobila u povijesti. Sasvim opravdano, nema što. Tri mala okrugla svjetla sa svake strane trokuta sprijeda izgledaju vrlo atraktivno, pa se to rješenje našlo i na dolazećim modelima 159 i serijskoj Breri. Sportska Brera u serijskoj je izvedbi, kako to inače i biva, izgubila malo na atraktivnosti, ali prelijep dizajn je i dalje tu. Inače, malo je zanimljivo da je sam oblik više srodan kompaktima nego klasičnim kupeima. To će tek rijetkima zasmetati, a takvima kao utjeha uvijek ostaje GT.



Iako je kod GT-a bilo prigovora na po nekima nedorađena stražnja svjetla (uska naravno), mislim da je tu samo stvar navike. Možda je to moglo biti izvedeno bolje, ali i ovako je sasvim lijepo.
Ja zamjerka više imam na 159-ki. Vanjski dizajn svakako prolazi iako nema više tu dinamičnosti i šarma kakvima je isijavala 156-ica. Razlog ozbiljnijem dizajnu leži u činjenici da Alfa želi bolje prodajne rezultate i u zemljama sklonim ozbiljnijim automobilima (Njemačka, sjeverna Europa). Što se unutrašnjosti, odnosno dizajna središnje konzole tiče, moram priznati da je 159-ka naspram prethodnice korak natrag. Tu mi sve izgleda nekako prehladno, a ako to ikome ne pristaje onda je to «cuore sportivu». Dizajn volana je pravo razočaranje, a ukupnu ocjenu bitno ne popravlja ni središnja konzola blago zakrenuta prema vozaču.



Redizajnirana 147-ica ubrzo stiže. Da, i dalje je lijepa, ali je kao i 156-ica nakon redizajna izgubila dio šarma. Ipak, i takva se ubraja među najljepše kompakte. Velika 166-ica čeka nasljednika jer iako talijanske limuzine više klase nikako ne nailaze na dobar odaziv kupaca Alfa ima dugu tradiciju takvih vozila i smatram da do potpunog odustajanja milanske tvrtke od takvih neće doći, što se ne poklapa sa mnogim glasinama u zadnje vrijeme.
Na kraju još mogu samo dati zaključak. Kratko i jasno - Alfa Romeo proizvodi jedne od najljepših automobila današnjice.
Vizualno najdojmljiviji modeli u zadnjih 10-15 godina – 155, 156, 147, Brera.

http://auto.blog.hr

159 je meni dobra. Ali mora se skontati fina kombinacija boje i felgi. Jos se malo spusti i extra. Premda volan 159-ke ni meni ne pase.
A GT je prelijepa...

Dobra tema....svaka čast!
Sve sam skoro pročitao i zanima me ko je autor(ime i prezime) ovih tekstova.....stvarno lijepo piše, čestitam!

Tko crta sada Alfe?

Giugiaro

Danas sam malo sjedio u Alfi 159. Lijepa, nema sta. Bila je neka crvena sa crnom kozom. Ali je 166-ica ipak elegantnija, zao mi je.

vidio sam je danas... stara je mnogo bolja.

"facelift" rijetko moze valjati... dakle samo u slucaju kada je original bio los.

da se i ja malo prikljucim u struju... tema je super i svaka cast Sike, prije nesretnih desavanja '90-tih zelio sam studirati industrijski dizajn vani, te sam pratio dizajnerske tokove. U masin. teh. skoli bio je jedan profesor koji nas je filovao dizajnom i cija su se predavanja pratila bez daha.
Do tih kraja '80-tih u svijetu industrijskog dizajna postojale su sljedece osnovne skole ind. dizajna, prije svih italijanska naj inventivnija, sofisticirana francuska, hladna njemacka, i cista i jednostavna do prefinjenosti nordijska. Amerikanci su bili prica za sebe, i bas '80-tih gube neku svoju prepoznatljivost. Englezi su svoju prepoznatljivost zadrzali jos samo na maloserijskim automobilima. Spanski automobili su bili onakvi kako ih ko kupi, dakle priklanjali su se njemackoj i italijanskoj skoli. Japanci su odabrali italijane da im budu ucitelji. Po mom misljenji, danas su bolji od svojih ucitelja i razvijaju svoj karakteristican pravac.

BMW

O dizajnu ove, mnogima omiljene bavarske tvrtke pisao sam gotovo u svakome postu o nekom novijem BMW-u. Mislim, pa kako i ne bi kad je zadnjih godina, dolaskom kontraverznog Amerikanca Chrisa Banglea na mjesto glavnog dizajnera te tvrtke počelo masovno negodovanje mnogih ljubitelja BMW-a.
Ali da se prvo vratim ja u vrijeme kad sam bio mali i kad sam, kao i mnogi ostali mališani, primjetio da su ti automobili s dva spojena «bubrega» na masci zaista prava «pojava». Da nekima ne odem previše u prošlost počet ću sa modelima s kraja 80-ih.



Najmanji i najtraženiji model bio je, naravno, onaj serije 3, tada u svojoj drugoj generaciji. Svakome poznata «kockica» imala je prepoznatljive dizajnerske gene prethodnika, a to se posebno odnosilo na najvažniji dio svakog automobila, onaj prednji. U biti, odmah da kažem, odnosno napišem, svi oni koji smatraju da danas automobili unutar tvrtke previše liče jedan na drugoga, neka malo pogledaju kako su izgledali BMW-i prije 20-ak godina. Moglo bi se reći: isto! Jasno jer onda je BMW-ovo lice imalo snažan trade-mark – naprijed dva para okruglih svjetala na crnoj masci s dva karakteristična «bubrega» u sredini. Seriju 5 i seriju 7 laik od naprijed nije mogao ni razlikovati jer, zaista, tek su širi «bubrezi» na prvi pogled iskusnom oku davali do znanja da je riječ o najvećem BMW-u. Kod ta dva modela ista stvar je bila i straga. Dugačka svjetla s gore izbačenim žmigavcima bila su gotovo jednaka (tada još jedan BMW-ov trade-mark) i kad se još tome doda da je i bočna linija (obavezna crta po sredini) bila vrlo slična, jasno je da su tek dimenzije ono po čemu su se razlikovali ovi modeli.



Tada je top-model bila serija 8 koja je zamijenila seriju 6, atraktivnu «ajkulu», kako se diljem ondašnje juge popularno nazivala. I dok je šestica slijedila dizajnerske trendove ostalih BMW-a, osmica se vidno odmaknula što je, s obzirom na vrijeme u kojem je nastala (1989) bilo i logično. Podižuća (pop-up) svjetla i mali «bubrezi» naprijed, pa dugačak prednji dio, klasična kupeovska linija krova koja je dizajnom drugog bočnog prozora jasno asocirala na BMW (krajnji čošak ide u «kontra» smjeru), masivan stražnji dio sa ogromnim, stiliziranim svjetlima, te malo, ali efektno izbačeni blatobrani u cjelini su stvorili jedan od najljepših automobila novijeg doba. Interijer je bio isto tako masivan i lijepo oblikovan, te je, naravno, pratio staru BMW-ovu filozofiju – središnju konzolu blago zakrenutu prema vozaču.
A nova filozofija, u pogledu dizajna, stigla je trećom generacijom popularne trojke.



Dva para okruglih svjetala sprijeda su i dalje bila tu, ali sada pod prozirnim staklom, a klasičnu masku sa «zaljepljenim bubrezima» zamijenili su veći stilizirani «bubrezi». Bočna linija i dalje je imala crtu po sredini, ali se nije previše odmicala od prethodnika. Veća novost bio je stražnji dio sa novim svjetlima koja više nisu išla toliko u dužinu. Ovaj dizajnerski preokret osim što je donio svježinu u BMW, od svih sljedećih modela napravio je jedne od najljepših automobila u klasama. Sedmica koja je stigla 1994 godine ponovila je novi recept Bavaraca, pa se slobodno mogla nazivati i XXL trojkom.



Godinu nakon sedmice stigla je i nova generacija petice koja je za razliku od prethodnika imala puno jači identitet. Recept otkriven trojkom kod petice je dodatno dorađen i to je dovelo do stvaranja najbombastičnije velike limuzine zadnjih godina. Sličnosti petice i sedmice nastavljene su zato u unutrašnjosti što je samo za pohvalu. Detaljima poput bočnih retrovizora i branika, M-izvedbe su bile dodatni mamac za oči. Ipak, u to vrijeme BMW je imao i jedan model koji je podsjećao da i najbolji griješe. Compact izvedba trojke stvorena je kako bi progurala BMW u kompaktnu «golf» klasu. Skraćen stražnji dio ispao je svakakav samo ne lijep.



Godine 1995 BMW se vratio malim roadsterima. Model Z3 svojim je zavodljivim linijama oduševio svijet, a dodatno ga je popularizirao i Pierce Brosnan, odnosno James Bond u «Zlatnom oku». S koje god strane gledan, Z3 je stvarno bio poseban i nepogrešivo «bemveovskog» izgleda. Škrge iza prednjih kotača detalj je kojim se dodatno podizala atraktivnost malog otvorenog dvosjeda. Dvije godine poslije Z3 je dobio i Coupe izvedbu. Zbog neobičnog, pomalo karavanskog oblika stražnjeg dijela Z3 Coupe nije «sjeo» mnogima, ali bez obzira na to, atraktivnost mu se nije mogla poreći.



Dizajnerske veze sa modelima iz 80-ih svojim stražnjim svjetlima održavala je karavanska izvedba petice (gore izbačeni žmigavci), a da to nije bio tek slučaj pokazala je nova generacija trojke. Spomenuta stražnja svjetla, prednja sa «suzicama» (Alfa 147 ih je popularizirala, ali nikako nije bila prva), te perfektno stilizirani branici i bokovi tvorili su cjelinu koja je po meni jedna od dizajnerski najuspješnijih u povijesti. Uz svoj poznati renome sportski podešenog automobila (kao i svaki BMW) nova je trojka isijavala svojom elegancijom. Zbilja, predivan automobil. A takva je bila i Coupe izvedba.



«Suzice» na prednjim svjetlima obilježile su i redizajniranu sedmicu koja je tako postala znatno atraktivnija, a stigao je i prvi veliki SUV – X5. Debeli blatobrani spojeni kroz bokove stvorili su danas možda i najupečatljivijeg SUV/terenca na tržištu. Prepoznatljiv prednji dio spaja eleganciju i monstrouznost dok stražnji, isto tako prepoznatljiv, ne ostavlja mjesta kompromisima. Tu je sve «zvijerski».



Model koji će sigurno ući u knjige o najljepšim automobilima svih vremena svakako je Z8. «Filigranski» izrađen veliki roadster ostavlja bez daha. «Bezriječno» prelijep sa svih strana Z8 je sitnim retro detaljima poput raširenih «bubrega» i otvora na bokovima podsjećao na legendarni 507. Instrumenti smješteni na sredinu možda nisu bili najsretnije rješenje što se preglednosti tiče, ali sam dizajn, kao i volana, te ostalih detalja pratio je blagi retro-look, te je baš kao i vanjština bio prelijep. Skupi Z8 se već koju godinu ne proizvodi, ali to njegove bogate i rijetke vlasnike ne brine jer je dizajn Z8-ice, kako retro, tako i futurističan. Uspjela kombinacija koja takav dizajn čini vječnim.



Pored svih tih lijepih BMW-ovih modela i opet se našao jedan trn u oku i da, opet je tu bila riječ o skraćenoj Compact izvedbi serije 3. Da stvar bude gora trojka Compact je imao neke svoje crte (mislim da je to u stvari bio prvi serijski Bangleov uradak). Umjesto prednjih Compact je stražnja svjetla imao pod prozirnim pokrovom. Lexusov štih nikako nije pasao najmanjem BMW-u, a o najblaže rečeno ružnoj prednjici da i ne govorim. Tako uz brojne BMW-ove modele koji spadaju među najljepše novijeg doba, druga generacija Compacta spada u one najružnije.
Godine 1999 BMW je predstavio studiju Z9 koja je predstavila i stil novog čelnog čovjeka po pitanju dizajna, na početku ovog teksta spomenutog Chrisa Banglea. Mnogi ljubitelji BMW-a još nisu znali što ih čeka, pa su sljedećih godina rad Amerikanca mogli pratiti tek po studijama poput otvorenog CS1.



Šok je stigao 2001 godine kada se predstavlja prvi cjeloviti serijski BMW s američkim potpisom – serija 7. Stražnji dio s izbačenim vratima prtljažnika i oblik svjetala detalj je viđen na studijskom Z9, visoka bočna linija iako «napuhnuta» nije se previše odmaknula od prethodnika (okvir stražnjeg bočnog prozora i dalje se na kraju spušta u «kontra» smjeru, a tu je i bočna crta koja je istina slabije istaknuta, ali je tu) i tu nije bilo previše ili bolje rečeno uopće razloga za negodovanje. Spomenuti šok donio je zato prednji dio. Dva para okruglih svjetala su bila tu, ali oblik staklenog pokrova koji je podsjećao na poznate BMW-ove «suzice», te dugački žmigavci koji su se protezali iznad svjetala podsječajući na jake obrve pogodila su u živac tradicionalnih ljubitelja BMW-a. Tu je još bio i prednji branik s potpuno neatraktivno izvedenim otvorom za zrak i maglenkama. Kada se tomu pridoda i kontraverzno izveden interijer s «ormarom» na sredini središnje konzole, nekakvim kotačićem (već danas «legendarni» iDrive) na mjestu gdje bi trebala biti ručica mjenjača, te na kraju prema vozaču nezakrenuta središnja konzola nezadovoljstvo je bilo potpuno. Osobno, «mišićava» sedmica mi izgleda opako i iako se taj prednji dio svakako mogao bolje riješiti dizajn nikako ne smatram neuspješnim. Mase su nakon pojave sedmice tražile da kontraverzni Amerikanac napusti Munchen ali čelnici su, iako je sedmica zbog svojeg izgleda loše startala na tržištu, odlučili Bangleu pružiti još (pokoju) šansu, a mase će biti uglavnom zadovoljene nedavno predstavljenom redizajniranom sedmicom.
Njegovom rukom redizajnirana trojka osobno me razočarala što i ne čudi obzirom da ljepše od originala nije moguće napraviti. Novi oblik prednjih svjetala, te otvor za zrak na braniku po uzoru na sedmicu bio je očekivani korak unatrag. Coupe izvedba bila je tek malo bolje dotjerana i donekle je nastavila putem originala.



Nakon sedmice stižu novi «Bangleovi» modeli koji pokazuju kako neskladne linije ipak mogu biti lijepe. Agresivni Z4 je jednostavno fascinantna pojava na cesti i njegov prethodnik Z3 pored njega izgleda zaista poput male bebe. Kad ga vide na cesti možda se prolaznicima čini da je roadster lupljen sa svih strana, ali to nije slučaj. To je jednostavno Bangle. Zanimljiv detalj na Z4 je BMW-ov znak na boku koji je u biti pokrov žmigavcu.



Nova petica prava je dizajnerska «poslastica» i tu već pomalo prestaju negodovanja većine onih koji su «plakali» za starim modelima. Nikad dinamičnija (svjetla su pun pogodak), pa tako i atraktivnija petica mami poglede gdje god da se pojavi, a na radost mnogih osim obaveznih «bubrega» i male «peraje» (antena) na kraju krova nema puno vanjskih sličnih točaka s broj većom sedmicom. Nakon što je petica dobro prihvaćena Bavarci su (ali i sam Bangle) mirnije spavali.
Nesklad u lijepom obliku ponovo stiže manjim SUV-om, modelom X3. I njime Bangle je pokazao kako mu originalnost nije nepoznanica, naprotiv. Zaista, osim BMW-ovih tradicionalnih obilježja X3 ima samo svoje crte – oblik prednjih i pogotovo stražnjih svjetala, podignuta donja linija stražnjeg bočnog prozora. Uz to interijer X-trojke ne koristi masivan uglati dizajn što je svakako pozitivan pomak. Veći brat, X5, decentnim redizajnom (oblik prednjih svjetala) na sreću nije izgubio svoju «mader-faker» reputaciju.



Uz X3 svijetlo dana je ugledao i novi prestižni BMW-ov sportaš koji u život vraća omiljenu oznaku 6. Šestica koja je u biti serijska izvedba studijskog Z9 svojom pojavom oduševljava i opet pokazuje da amer ima mašte. Mašte koja je uspjela okrenuti dizajn jednog od najuglednijih proizvođača automobila za 180. Svaka čast Bangleu, ali i šefovima BMW-a koji su mu usprkos žestokih kritika masa nastavili vjerovati. Valoviti oblici prednjih svjetala, izbačen uglati poklopac prtljažnika s velikim, oblim svjetlima sa svake strane (6, 7), te (ne)skladna kombinacija valovitih i ravnih linija (Z4, X3, 1) uz ormaroliki dizajn središnje konzole (5, 7) postali su Bangleov zaštitni znak. Onima kojima novi BMW-ov look ipak nije «sjeo» vjerojatno ni neće. Meni se sviđa. U biti više mi je interesantan nego što mi se sviđa, jer svi ti modeli, kao i najmanja jedinica, izgledaju mi poput dijamanata, ali onih nebrušenih. Svaki model je za pohvalu, ali sitnim poboljšanjima detalja moglo je to izgledati i dosta bolje. Ali, onda to ne bi bio Bangle.



Za kraj sam, logično, ostavio najaktualniji model kojeg sam Bangle nije dizajnirao, ali je zato nadzirao. Nizozemac (ne mogu naći njegovo ime) zaslužan je za dizajn nove trojke koja jasno prati Bangleove crte. Ipak, sličnosti sa ostalim modelima nema. Prednja svjetla jesu valovita ali opet drukčija od drugih, tradicionalna bočna crta primjetno je izražena, tradicionalni su i okviri bočnih prozora, stražnja svjetla su možda «već viđena» kod recimo, nekih Nissanovih starijih modela ali ovdje su izvedena na samo svoj način, a središnja konzola podsjeća na one iz većih limuzina.
Ipak, moram priznati da za razliku od ostalih serija, trojka dizajnom nije dostojan nasljednik svojeg prethodnika.

http://auto.blog.hr