Hyundai

Može se reći da je početkom 90-ih, kada je i počeo Hyundaijev proboj na svjetsku scenu, modele te tvrtke obilježavao jednostavan istočni dizajn. Iz tog doba modeli Pony, Lantra i Sonata i danas su poznati mnogima u zemljama bivšeg istočnog bloka, prvenstveno zbog osjetno povoljne cijene. U Hyundaiju zaista nisu dizajnerski zanimljive automobile. Tek mali skok iz dosade pojavljivao se u obliku modela S-Coupe, ali zbog ukupne neoriginalnosti to je zaista bio tek mali skok.



Godine 1993 S-Coupe dobiva modernije, mekanije linije koje ga približuju Lantri i Sonati, modelima koji su izgledom bliži bili američkom nego europskom tržištu, a zbog većeg prestiža stiže i veliki Grandeur, logično, u obliku jeftinog «amerikanca». Inače, zbog manjih troškova, na početku je Hyundaiju pomogao Mitsubishi, pa je tako Grandeur u biti bio malo zamaskirani Mitsubishi Debonair (za japansko tržište). Izuzev Ponyja, ne može se reći da su to bili ružni automobili, ali oku nezanimljivi, to svakako.
Pojavom Accenta, 1994 godine, Pony odlazi u mirovinu i za Hyundai počinje bolje vrijeme. Iako i dalje dizajnerski očit «istočnjak», u kućnom stilu (duga jajasta prednja svjetla, mala maska, ...), skladno oblikovan Accent svidio se kupcima u Europi, ali i na drugim kontinentima što je dovelo do osjetnog širenja imena Hyundai na prometnicama.
Napuhaniji Accent stigao je u obliku nove Lantre (´95) koju je ipak označio jedan detalj – malo izbačena obla hauba koja je bez otvora za zrak na početku poslužila i kao maska. Većini bezlična, meni je Lantra svojevremeno bila «fora» automobil. Uz limuzinu dolazila je i kao karavan.



Godina 1996 donijela i malo ljepote u Hyundai. S-Coupe zamjenjuje mnogo atraktivniji Coupe. Valovite linije, ispupčenja i urezi na karoseriji od ovog su kupea učinili jednog od dizajnerski zanimljivijih u klasi. Jasan pokazatelj da se tu radilo o Hyundaiju bila su svjetla, naprijed duža elipsasta, iza sličnog oblika i iste grafike kao kod ostalih modela. Uz Coupe pojavila se temeljito redizajnirana Sonata. Prednji dio sa novim, valovitim svjetlima i malom, ali efektnom maskom bio je odlično pogođen i da se tu nije radilo o Hyundaiju mislim da bi ta limuzina više srednje klase puno bolje prošla na tržištu.
H1 Starex Hyundaijev je odgovor na sve veći broj velikih monovolumena, a Korejci njime zadovoljavaju potrebe onih koji žele osobni i onih koji žele dostavni automobil. Čiste linije i tipični Hyundaijevi detalji pokazali su da u ovoj klasi Korejci ne žele puno komplicirati.
Simpatičnost je stigla s malim Atosom. (Pre)visoki gradski autić s bademastim prednjim i u nosačima krova postavljenim stražnjim svjetlima pokazao je da i «jeftin» dizajn ponekad može ispasti sasvim ok. Poslije Atosa stižu modeli koji pokazuju koliko su Korejci ozbiljni s najavama da će u skoroj budućnosti njihov Hyundai postati jedan od najvećih proizvođača automobila na svijetu, odmah uz bok Toyoti, GM-u i Fordu. Zato igraju na sigurno. Dizajnerski, automobili se moraju europeizirati.



Nova Sonata (´98 ) bila je upravo takva. Otmjenijim dizajnom (izražena bočna linija, stražnja svjetla, ...) koji je na jedan jefin način pomalo asocirao na Jaguare bilo je jasno da se ciljalo prvenstveno na europsko tržište, ali kako u ovoj klasi «istočnjaci» i inače imaju vrlo male, gotovo nikakve šanse s europskom konkurencijom, tako je i Sonata ostala slabo zapamćena. Uz novu Sonatu pojavio se i Hyundaijev konkurent u terenskoj klasi. Zbog uštede Galloper nije bio ništa drugo već zamaskirani stariji model Mitsubishijevog Pajera. Ukratko, Pajero, pa i taj stariji izgledao je bolje od svojeg mlađeg korejskog «brata». S ovim novim modelima pojavila se i redizajnirana Lantra koja je dobila dva mala otvora za zrak između svjetala – Europljanima se tako ipak više sviđala. Novi Accent (´99) svojim je pomalo konzervativnim linijama samo potvrdio Hyundaijevu naklonjenost europskom tržištu. Meke, oble linije zamjenjuju oštrije, uglatije, a na nos stiže i markantnija maska, ali iako skladan, novi model baš se ničime nije posebno istaknuo.
To se nikako ne može reći za redizajnirani Coupe (na slici).



Čak deset svjetlećih tijela (koji izraz, ha ), što okruglih, što trapezoidnih, naprijed je zamjenilo bitno skladnije oblike od prije. Uz njih stigla su i nova, veća stražnja svjetla, te još grbavija karoserija. Nema sumnje, ovaj Coupe jedan je od onih automobila koji privlače poglede. Atraktivnost je postignuta, ali ipak ostaje činjenica da je velikoj većini automobil najblaže rečeno, ružan.



Želeći se pokazati ozbiljnim igračima i u višim klasama, Korejci predstavljaju luksuzni model XG. Velika kromirana maska nije pomogla nemaštovitom prednjem kraju, ali velika limuzina je ispala vrlo elegantna, a pod dizajnerski najuspješniji dio, baš kao i kod broj manje Sonate, spada onaj stražnji.
Da Hyundaijevi dizajneri nemaju baš novih ideja pokazali su i monovolumen Trajet, i nova Elantra (bivša Lantra - 2000), a i Atos Prime, malo modernizirani Atos (spuštena stražnja svjetla, ...).
Do 2001 godine Hyundai je mogao opravdano nositi titulu jednog od dizajnerski najdosadnijih proizvođača. Tada dolazi SUV model, Santa Fe. Moderne linije s jako izbačenim blatobranima i isto tako «nabildanim» branicima u trenutku su privukle ljubitelje ove klase širom svijeta. Nastavak ljepših modela najavljuju kompaktni monovolumen Matrix i novi Coupe.



Matrix s klasičnim Hyundaijevim licem najzanimljiviji je po originalnoj, stepenastoj bočnoj liniji dok je Coupe sada postao mnogo ozbiljniji igrač u klasi. Vrlo skladna, ne više valovita karoserija s visokim bokom kojeg krasi atraktivni «ferrarijevski» otvor uz ostale je detalje pokazala još jedan primjer jednostavne genijalnosti. Rijetki su oni koji neće reći da je novi Coupe zaista lijep automobil.



Sonata 2001 godine prolazi kroz redizajn. Jeftin «jag-merc-look» dobiven vraćanjem valovitih prednjih svjetala opet nije upalio.



Da konzervativnije linije mogu biti dobro pogođene pokazao je gradski Getz (´02). Automobil ima poneki zgodan detalj (maska), ali od nekakve atraktivnosti dijele ga svjetlosne godine. Uz Getz pojavio se i veliki terenac baziran na Toyotinom Landcruiseru, Terracan. Markantna rešetkasta maska i prednja svjetla posuđena od M-klase Terracana su učinili prepoznatljivim, ali i ne baš uglednim među osjetno ljepšim konkurentima.
Redizajnirani Accent (´03) vizualno se približio ostalim kućnim modelima, što je usprkos modernizaciji, značilo da u dizajnu i dalje nema neke interesantnosti. Sličan rezultat donio je i Atosov redizajn. Ipak, nova svjetla i veća maska njemu je donijelo veću dozu simpatičnosti. Kako je Coupe, danas redizajnirani i tako još ljepši (zatamnjena svjetla, novi branici), pokazao kako jednostavnim linijama skrojiti vrlo skladan i na kraju lijep automobil, tako je Hyundaijev recept ponovio Tucson. Manji i uglatiji Santa Fe, kako ga neki nazivaju, po meni daleko je ljepši od «proslavljenog» većeg brata.





Nova Sonata (´05) pokazala je da i Hyundai kreće putem većine ostalih proizvođača. U trendu su dinamični oblici (Mazda 6, Accord, 407, ...), pa tako i nova Sonata sada izgleda puno privlačnije naspram prethodnice. Njene oštre linije ne prati i najnovija prestižna limuzina starog naziva, Grandeur, koja se sada nalazi i na europskom tržištu, te zamjenjuje neprihvaćeni XG. Malo istaknuti, valoviti blatobrani ipak dobro izgledaju, prednji dio jednostavan je Hyundaijev, a velika, spojena stražnja svjetla najveća su poveznica sa Sonatom.
Najnoviji model redizajnirani je Getz. Mačkastija prednja svjetla najveća je promjena koja je automobil svakako učinila privlačnijim i tako i dalje vrlo konkurentnim na tržištu.
Istina je da Hyundai nema neke baš ugledne automobile. Najljepši i vjerojatno jedini za kojim će se glave okretati je Coupe, oku ugodni su i Sonata, Tucson, nije loš Grandeur, Santa Fe. Ostali modeli, od kojih su neki već trebali u mirovinu (Accent, Trajet, Atos) predstavnici su jednostavnog, neinteresantnog istočnjačkog auto-dizajna. Ono što Hyundaiju treba je jače izražen identitet. Prepoznatljivost se danas cijeni više nego ikada, a Hyundaiju to ipak još uvijek nedostaje.
Korejci možda tako ne misle jer su uspjeli u naumu. Hyundai se danas nalazi u društvu najvećih proizvođača automobila.

"Ukradeno" sa izuzetnog bloga - http://auto.blog.hr

da kažem i ja koju o dizajnu automobila, znam da se ne slažemo u mnogim stvarima
tako da se nećemo puno iznenaditi mojim neslaganjem

imaju dva osnovna pravca dizajna u modernoj auto industriji:

prvi je jednostavan i funkcionalan koji prati potrebe mehanike
u onoj mjeri u kojoj ona to zahtjeva. linija koja ne traje "jedno ljeto"

drugi je zamotavanje proizvoda u što lijepši celofan, ekstravagancija,
pažnja na prvi pogled, bolji eksterijer nego enterijer tako da je dizajn podređen posmatraču a ne vozaču...itd

o ukusima se neću raspravljati, samo sam želio da primjetim kako je to
postala moda kao i za garderobu i to je pravi turbo-folk 8)

prema ADAC-ovoj ljestvici pouzdanosti, Hyundai je cini mi se ispred VW posljednje godine bar.



al ipak mislim da je to poluproizvod hehehe

prema ADAC-ovoj ljestvici pouzdanosti, Hyundai je cini mi se ispred VW posljednje godine bar.



al ipak mislim da je to poluproizvod hehehe

eh, jesam li ja to rekao
ili je riječ o dizajnu, Hyundai je tipičan primjer dizajna podređenog posmatraču, ko se ne slaže nek sjedne u novu Sonatu

za novu Sonatu bih rekako da je kvalitetno ružna iznutra

ima na poslu par Hyundaija i vozači su prezadovoljni njima
tako da se ja ne zanosim da je to nekvalitetno auto, samo dizajn je kritičan..sem novog kupea, bar meni, dok je stari sa okruglim farovima bljak-bljakova

Honda

Kako su izgledali japanski automobili početkom 90-ih? Mnogi će na ovo pitanje odgovoriti – bez veze, bezlično, neoriginalno, dosadno, ... Tu i ima nešto istine, ali treba znati da je to bilo vrijeme kada dizajn nije imao tako važnu ulogu kao posljednjih par godina. Po meni ipak, koliko god se to možda nekima činilo smiješno, Japanci su i tada radili neke vrlo originalne i na kraju lijepe automobile, a kao jedan od vodećih proizvođača po tom pitanju bila je Honda.



Godine 1991 Hondin najpopularniji model, Civic, stigao je u novom izdanju koje je dizajnerski pratilo prethodnika. Sada u nešto zaobljenijem obliku, i dalje bez klasične maske (otvori za zrak samo u braniku), sa većim i odvojenim stražnjim svjetlima (prije spojena), te već tradicionalno niskom karoserijom Civic je nastavio biti privlačan kompakt sa sportskim «štihom». Jednostavno, ne prelijepo, ali sasvim ok. Uz najpopularniju dvovratnu izvedbu nalazili su se i limuzina, i kupe, a početkom 90-ih obitelj su još popunjavali i Concerto, kombi-limuzina, te Civic Shuttle, povišena izvedba (danas ih zovemo kompaktnim monovolumenima) Civica. Ta dva modela bazirala su se na prethodnoj generaciji Civica, pa ih je kockastiji dizajn uz novi, obli Civic osjetno postario. Kako bi se dodatno približili europskom kupcu, Japanci su 1994 predstavili i 5-vratnu izvedbu Civica u malo uglatijim linijama i s klasičnom maskom, a ta je kasnije stigla i u karavanskoj izvedbi – po meni, tada najljepši karavan u klasi.
Uska prednja svjetla bila su jedan od Hondinih dizajnerskih obilježja, pa su se takva nalazila i na ostalim modelima. Limuzina srednje klase, Accord, ima istu ulogu kao i Civic u klasi niže, pa se i ona ističe dinamičnijom (niskom) karoserijom koja između ostalih Hondinih kvaliteta privlači ljubitelje sportskijih automobila. Godine 1993 kockasti model zamjenio je onaj nešto obliji i osjetno atraktivniji. Što se japanskih limuzina ove klase tiče, ljepše nije bilo. Prvo po čemu je ova limuzina bila prepoznatljiva bila su prednja svjetla na koja su se spajali mali otvori za zrak. To vizualno efektno rješenje Japanci su predstavili dvije godine ranije na novoj generaciji kupea, Prelude (na slici).



Sjećam se, kada sam tada kao klinac vidio prve slike Preludea, to mi je bio jedan od najljepših automobila koje sam ikada vidio. Dizajnerski, tada je zaista bio ispred vremena. Što je najbolje, uska prednja svjetla na koja se spajaju mali otvori za zrak, izbačen «nos», visok stražnji kraj sa lijepim i originalnim trokutastim svjetlima koja prelaze rubove (kasnije takva popularizira Mercedesova C-klasa), te na kraju vrlo skladan ukupan oblik karoserije, ovaj kupe svrstavaju u jedan od najljepših automobila prošlog desetljeća. Dokaz da japanci nisu toliko bezlični – i danas je taj Prelude vrlo ugodna pojava na cesti. Originalnost na jednostavan način Japanci su pokazali i modelom CRX, popularnom malom jurilicom koja se do 1992 godine dizajnerski bazirala na Civicu. Ta filozofija tada je napuštena.



Tehnički, Civic je i dalje bio baza, ali dizajnerski CRX je bio sasvim druga priča. Umjesto duguljastih prednjih svjetala, naprijed su stigla oblija, bademasta sa dodatkom malih okruglih do njih. Atraktivnost se nastavljala targa (skidajućim) krovom i posebnim stražnjim nosačem koji je podsjećao na slično koncipirane modele iz 70-ih. Stražnji dio su zaokruživala velika svjetla u klasičnom Hondinom stilu.
Uz CRX i Prelude, Honda je u sportskom programu imala i model Integra koji je rijetko dolazio na europske ceste. Za razliku od spomenutih, Integra je spadala u razred ružnijih automobila, onih japanski nemaštovitih.



Veliki otvor za zrak u braniku, dva para malih okruglih svjetala naprijed i uska dugačka straga zvuči atraktivno, ali u slučaju Integre nije. Atraktivnosti, ali ni neke doze elegancije nije bilo niti u Integrinoj blažoj izvedbi – Accordu Coupe.



Kruna Hondinog sportskog programa bio je NSX – ultimativni sportaš koji je po svemu, pa tako i dizajnom konkurirao najvećim europskim sportskim automobilima. Tada još uvijek trendovska podižuća svjetla s uskim žmigavcima ispod, dugačko urezani bočni otvori za zrak, vrlo efektni crni nosači krova i sam krov bez obzira na boju karoserije, odlično rješen stražnji spojler i originalna svjetla ispod njega, visina od tek 117 cm, ... – NSX je bio ljepotan od prvog do zadnjeg centimetra.
Moram se malo vratiti među limuzine jer je početkom 90-ih Honda tu imala jednu od najelegantnijih. Legend je jedan od rijetkih japanskih modela koji ulazi u klasu visokih limuzina (S-klasa, A8) i iako je dizajniran kako bi se prvenstveno svidio Amerikancima, svojim je klasičnim i lijepim linijama privukao pažnju i na «starom kontinentu». Njegova kupe izvedba, po mojem skromnom mišljenju, svojevremeno je bio jedan od najljepših luksuznjaka.



Civic koji se na tržištu pojavio 1997 godine dizajnerski je pratio prethodnika. Sam oblik je ostao gotovo isti dok su najveće promjene stigle u svjetlima. Prednja između kojih je došla i uski otvor za zrak više nisu bila duguljasta, a stražnja su umjesto horizontalne pozicije dobila vertikalnu. Malu klasičnu masku dobio je i redizajnirani Accord, redizajn je zahvatio i veliki Legend koji je tako postao još elegantniji (izraženija maska, kupe izvedba se prije toga prestala proizvoditi), a kao potpuno novi modeli pojavljuju se veliki monovolumen Shuttle, novi Prelude i prvi Hondin SUV, CR-V.
Kutijasti Shuttle nije imao nekih linija za istaknuti što niti ne čudi s obzirom da su Japanci s njim ciljali na američko tržište. Druga priča je bio Prelude koji je svojim velikim kockasto-mačkastim prednjim svjetlima dao ideju mnogim drugim proizvođačima (Ford, Opel, Suzuki, ...) Ukupno, novi Prelude je ispao vizualno zanimljiv automobil, ali ipak dosta manje nego svojevremeno njegov prethodnik.
Soft-terenac CR-V vrlo je uspješno lansirao Hondu u tu, tada još uvijek noviju klasu, čemu je svakako pridonio i skladan, simpatičan dizajn (stražnja svjetla postavljena visoko u nosaču krova).
Jednostavan dizajn pokazao je mali gradski Logo, model koji je pokazao jasne Hondine crte ali i ne neku maštovitost (prvotno zamišljen samo za Japance).



Skladan i elegantan bio je novi Accord (1998) koji je bio potpuno dizajniran po europskom ukusu. Karakterističan Hondin prednji dio, izraženija bočna linija (urezana crta) i pomalo nemaštovit stražnji dio (Audi A4) sveukupno Accorda nisu svrstali u primječenije modele. Nemaštovit je bio i prednji dio njegove nove kupe izvedbe, ali vrlo masivan, upečatljivi stražnji dio sa svjetlima koja su asocirala na ultimativni NSX bitno su poboljšavala ukupan dojam, pa se taj model može nazvati i ljepotanom.
Širenje palete nastavljeno je HR-V-om, manjim bratom CR-V-a koji je kao novost u Hondu donio prednja svjetla sa «suzama», dok su se straga našla trendovski visoko postavljena. Iako dosta atraktivna, Honda HR-V nije baš pogodila ukus ljubitelja SUV-ova. Najveći krivac – ipak neprivlačna prednjica. 2-vratnoj se kasnije pridružila i 4-vratna izvedba.
Uz HR-V Honda je za 2000 godinu najavila i vrhunski roadster S2000.



Prelijep i izraženo agresivan i dugačak prednji kraj po atraktivnosti može ravnopravno stati uz bok i onom Viperovom. Klinast stražnji dio sa mačkastim svjetlima odlično se uklopio, pa S2000 slobodno možemo prozvati jednim od najatraktivnijih sportskih automobila današnjice (iako redizajn iz 2004 nije baš pogođen).



Godina 2001 donijela je i novu generaciju Civica – jedno od većih razočarenja po pitanju dizajna. Shvativši sve prednosti monovolumena, Japanci su odlučili takav oblik podariti i ovom «sportskom» kompaktu. Uz to, i s mnogim nemaštovitim detaljima, Civic je postao jedan od ružnijih modela u klasi. Ipak, da je tanka granica zmeđu ružnoće i ljepote pokazao je top-Civic – Type R.



Civicovu dizajnersku filozofiju slijedio je i novi monovolumen Stream što je logično dovelo do njegovog tržišnog neuspjeha.
Druga priča bio je novi adut u gradskoj klasi, Jazz. Tu je monovolumenska forma puno uspješnije ukrašena, a najprivlačnije je ispao onaj najbitniji, prednji dio (trokutasta prednja svjetla ispod malo izbačene prozirne plastike). Dugačka bočna linija s trećim prozorom ispala je dodatan mamac za ljubitelje lijepog.
Za Jazzom su uslijedili novi CR-V (modernizirani prethodnik) i redizajnirani NSX (krajnje vrijeme da podižuća svjetla zamjene fiksna ispod nabreklog pokrova).



Godine 2003 stigao je i danas aktualni Accord. Taj model bi sigurno pri svojem predstavljanju mnoge ostavio bez daha, da se nešto ranije svijetu nije pokazala Mazda 6. Ovako, iako zaista vrlo lijepa limuzina sa sportskom notom, Accord je komentiran kao uglatija izvedba Mazdine šestice. Prednji dio tako nekako i izgleda, ali je zato stražnji osjetno sportskiji – klinast oblik i uska svjetla. Zbog danas rijetko viđenog tako kutijastog oblika, karavanski Accord od milja se može nazvati sportskim mrtvačkim kolima. Poseban, nema što Što se Accorda tiče, još bi samo istaknuo jedan dizajnerski detalj s kojim je započeo Mercedes, prati ga Honda, a polako se širi i među ostale proizvođače (VW) – žmigavci u retrovizorima.
Honda FR-V nakon Fiatove Multiple jedini je monovolumen koji ima tri sjedala u dva reda. Zanimljiviji iznutra nego izvana, FR-V bi trebao poboljšati Hondinu situaciju u klasi. Sportski prednji dio jasno pokazuje da je tu riječ o Hondi, ali ukupno, FR-V se izvana nema baš nečime pohvaliti.
Novi Legend koji je dobio vidno sportskiji izgled od prethodnika još nije stigao u Europu, pa će zanimljiv nama tek postati.
Vidjevši kakav promašaj su napravili prethodnim Civicom, Japanci su najnovijoj generaciji vratili «duh» starijih modela u potpuno futurističkom izdanju. Uska prednja i stražnja svjetla povezana prozirnom odnosno crvenom plastikom, te «agresivne» linije od Civica sada rade nešto neviđeno i što je najvažnije, vrlo privlačno. Na radost mnogih ljubitelja Honde, ali i ne samo njih, Civic je ponovno «kao nekad».
Novi Civic skupa s nekim aktualnim Hondinim studijama pokazuje u kojem će smijeru Hondin dizajn krenuti (novi Accord, NSX, ...) – kako danas mnogi naginju dinamičnim, sportskim linijama, Honda zbog svog renomea mora biti još sportskija.

P.S. – Uz ove modele Honda, prvenstveno za svoje tržište, proizvodi i mnoge druge, a tu su još i Acure, Honde razvijene samo za američko tržište. O njima neću jer bi se tu skupilo još hrpa teksta. Mislim da je ovo sasvim dovoljno, ako ne i previše.

http://auto.blog.hr

Meni sve ove Honde extra izgledaju.
Sad imam VW Polo iz 2003 i slobodno smijem reći da je auto više nego ružan

Meni sve ove Honde extra izgledaju.
Sad imam VW Polo iz 2003 i slobodno smijem reći da je auto više nego ružan

jedino ako su oni kockasti farovi,
meni ovi novi nisu ružni nimalo, samo da nemaju one hromirane ivice u štop svjetlima...čak sam planirao sledeće auto Pola novijeg.

Hyundai ide naprijed... Nije jos tu, ali koracaju jako naprijed... Za 10 godina, ko zna ? Sjetite se Hyundai Pony-a koji se pojavio u vrijeme propasti "Posla stoljeca" Yugo u USA...

Poredjenje Hyundai-a tada i sada, dovodi do neminovnih zakljucaka da su Korejci naucili lekciju od Japanaca, koji su istu poceli uciti prije 40 godina... I jos su i vrijedni...

eo i nekog mog LICNOG misljenja hyundai licno ne volim osim cupe-a mada i on mi je sranje sonta moze procie tu i tamo a ostali poput getza i ono matrix-a su mi licno odvratni isto tako mislim da su to polu plasticna i nekvalitetna auta prema tome misljenje o njima veoma nikso. A sad sto se ti hondinih auta pomeni jedna od naj bolje i naj preciznije uradjenih auta po sve znaci i dizajni a i sama njihova snaga motora i ostalo. Nemam zamjeriki sto jest jest ni jednoj hondi a o novom civic cupe-u ne zelim ni da pricam ono sto sam vidjeo bukvalo za mene nema ljepseg auta trenutno toliko od mene

e da vw ma nemam nista protiv njih al s ovom 5 usrase sve vala golf III mislim da je jedan od boljih njihovih proizvoda

Honda zakon !