Vec duze vremena se kanim da napisem nesto od MSF-u (Ljekarima bez granica) i njihovim vozilima jer kao najveca nevladina organizacija za djelovanje u kriznim situacijama na svijetu imaju ogromno iskustvo u izboru terensih vozila, njihovoj opremi i nacinu odrzavanja, te sam imao veliku cast da vise godina radim s njima...
MSF vec decenijama koristi svega par tipova vozila,a udarno vozilo je Toyota Land Cruiser serije 70 i to oznake HZJ70, koji se u MSF zargonu jednostavno zove Hardtop, te PZJ70 pick up.
Sam HZJ 70 se isporucuje sa dva motora, redni sestaci 4.2 D sa 123 KS i 4.2 D sa 170 KS (nije turbo) i u dvije verzije, trooper sa zadnjim sjedalima poredanim uzduz stranice i pevoz do 10 ljudi i sa konvencionalnom zadnjom klupom.
Ta vozila se isporucuju u sve krajeve svijeta do Bosne do Juznog Sudana po potrebi, a objasnjenje za samu unifikaciju vozila je jednostavno, ne postoji mogucnost greske da se isporuci dio da pogresan tip vozila (sto bi u nekoj zabiti Afrike bio pravi problem), te se vozila koja su vec u upotrebi mogu preusmjeravati iz misije u misiju bez dodatne obuke za vozace i mehanicare. Dovoljno je reci samo naziv dijela, bez brojeva motora i sasija i dio stize. Lokalno postoji mogucnost koristenja drugih vozila (donacija, lokalna nabavka i sl), ali u tom slucaju ta vozila nemaju logisticku podrsku. Za logisticku podrsku se brine kompanija Transfer, koja za potrebe MSF Belgija (jedan od 8 operativnih MSF-ova) u skladistu na briselskom aerodromu, osim ostale opreme, na stand by-u ima 20-ak Toyota opremljenih i spremnih da se u roku od sat ukurcaju u avion i isporuce u neku svjetsku pripizdinu.  
Sad ide najinteresantniji dio... Svaka Toyota je opremljena MSF Kitom, bez servo volana (za otezane uslove ekspoatacije), duplim rezervoarima za gorivo (2 x 90 litara), skinute su fabricke karambolke i umjesto njih montirani MSF bullbari i branici od celicnih cijevi i profila, na krov je montirana galerija (osim na pick up-u), ugradjeni su Codan kratkotalasni radio sistemi, VHF stanice, preko maske obavezno ide mrezica protiv insekata, uz vozilo se isporucuju dva rezervna gume na galeriji (ne na zadnim vratima jer dolazi do pucanja sarki usljed tezine rez. tocka i voznje po terenu), dva vatrogasna aparata, dva komleta lanaca za snijeg, velika i mala dizalica, nosac za zastavu i sama zastava, te prateca oprema i alat: potrosni materijal za 2 servisa (prema pravilima servis se radi na svakih 5 000 km) ili 10 000 km (ulja za motor, mjenjac, diferencijal, kocnice, svi filieri itd), komplet kljuceva, montiraca, set za krpljenje guma, dva cekica, uze za vucu atestirano na 30 tona, prva pomoc (koja je toliko opremljena da se uz malo strucnosti s njom moze operisati i slijepo crijevo) koja se zvanicno pregleda i nadopunjuje svakih 3 mjeseca, komplet sijalica, dvije deke itd itd... U slucaju da ista od ovog bude upotrebljeno u najkracem roku mora biti nadomireno. Uz sva isporucena vozila se isporucuje i servisni prirucnik kako bi mehanicari na terenu mogli proci trening i odrzavati vozila.
Nazalost sve moje slike tih vozila su papirne, a ja nemam skener tako da saljem ove minijaturen koje sam mogao naci na netu...


  msf cars.jpg (Size: 3.97 KB / Downloads: 52)
   
   
   
   
   

Kao sto se moze vidjeti u cijelom svijetu, od juzne Amerike do Somalije sve toyote su identice, samo su numerisane na lokalnom nivou...

This post was last modified: 05-06-2007 11:13 AM by goran16v.

Sto se same pouzdanosti tih vozila tice mislim da se mogu uzeti kao primjer kvalitete. Toyota koju sam ja vozio je bila najstarija u floti (1994. godina, motor sa 170 KS), do prestanka rada misije u BiH prije 6-7 godina pod mojom nogom je presla nekih 350 000 kad je poslana u drugu misiju odakle mi je javljeno poslije godinu dana da slave pola miliona na njoj i da jos uvijek ide k'o flak. U tih 350 000 km u 6 godina redovno su radjeni servisi na svakih 5 000 km, a osim toga od potrosnih dijelova promjenjeno je sljedece:
- 200 000 km set kvacila
- 230 000 zadnji amortizeri
- na svakih 30 000 km set gumica na gibnjevima (po 24 komada)
Od ostalih stvari promjenjeno je sljedece:
- 140 000 km prednji kineticni zglob, posljedica sudara od kojeg je Golf II zavrsio na otpadu (zabio se lik u parkiran auto)
- 180 000 km, otkinut nosac mjenjaca usljed teskog terena
- 190 000 km zamjenen hladnjak, kolega u nekog sumi probio hladnjak i ostao bez vode
- 195 000 km zamijenjena vodena pumpa zbog predhodnog kvara
Auto nikad nije stao, zbog dva naftna filtera palio bez greske i po najvecim minusima, a prezivio je pravu torturu, od 100 000 km zemljanih i sumskih puteva i makadama, razbijanja snijeznih bedema "frontalnim udarima" u danima velikog snijega 99 godine, deranja lamele nebrojeno puta, slepanje drugog cruisera iz Bihaca do Sarajeva, sipanja najgorih vrsta dizela, nafte, pa cak i loz ulja, tovarenje gotovo 2 tone opreme, izvlacenje bullbara na drugim toyotama, guranje tereta po skladistu pa sve do voznje kroz poplave (voda prodirala ispod vrata) i ostalih mucenja, koje bi, cini mi se, samo ovaj auto prezivio...
Na ostalim autima (njih 20-ak, od kojih su sve presle po 200 000 km u prosjeku) osim potrosnih dijelova i fizickih ostecenja (sajbe, farovi, zmigavci itd) na jednoj je promjenjen visko ventilator, a na drugoj prelivni ventil izmedju dva rezervoara...
Najveca mana auta je da je mehanika i limarija toliko kvalitetnija u odnosu na unutrasnjost tako da smo svi poderali fabricka skajna sjedala (izvirile zice) i gumene podove, tako da smo poslije 5-6 godina na gotovo svim autima ta sjedala zamjenili ta sjedala za sjedala od tekstila sa Corrole... Druga mana je to sto nema ni zadnjeg brisaca niti grijaca zadnje sajbe, tako da na prljavoj i mokroj cesti i vlaznom vremenu mozes zaboraviti da imas zadnju sajbu, treca mana je vezana za drugu, a to je nejverovatno mali rezervoar na pranje sajbe od svega 2 litra, koji se zimi znao potrositi od Sarajeva do Tuzle... Sve ostale mane po meni bi bile subjektivne...

This post was last modified: 05-06-2007 02:26 PM by goran16v.